U subotu, 6. lipnja 2026., na večeri satire i humora organiziranoj povodom obilježavanja Dana Općine Ferdinandovac, predstavljena je treća po redu autorska knjiga kolege, suradnika e-magazina „Uh!Aha“ i člana UHAH-a Slavka Kenđelića. Radi se o vrhunski opremljenoj zbirci aforizama, epigrama i satiričnih pjesama pod naslovom „Duhovna litijaza“. „Kamenci“ na duši na koje se u knjizi žali autor muče sve nas još od pretvorbe i privatizacije. Nadajmo se da njihovo „žuljanje“ i grebanje neće prouzročiti tjelesnu bol pa ćemo posegnuti za vedrošaljivom okrjepom koju nam je Slavko servirao na čak 150 stranica. Od dojmljive naslovnice i korica, preko satiričnih misli i ironičnih pjesama pa sve do pogovora Dražena Jergovića, knjiga je vrhunsko satirično ostvarenje. U njoj možete pročitati tisuću aforizama poredanih abecedno, čak dvije stotine epigrama i petnaest pjesama. Zbirku su uz recenzenta Dražena Jergovića predstavili uvaženi profesor Franjo Horvat i autor. Sve nas je na početku manifestacije uvodnim riječima dobrodošlice pozdravio načelnik općine Vjekoslav Maletić. Kasnije je bilo riječi o Slavkovom neiscrpnom radu na području humora i satire, talentu za bilježenje podravske i hrvatske svakodnevice kao i o radu naše udruge. Događanje su svojim recitatorskim nastupom uveličale domaća školarka Elizabeta Turbelija simpatičnim igrokazom o dogodovštinama svog djeda i naša članica iz Stubičkih Toplica Marija Miklaušić, rodom Ferdinanovčanka, s dvije vedre pjesme na kajkavskom narječju. Na kraju nas je domaćin počastio s raznovrsnim domaćim slasticama i pićem, a knjiga se mogla kupiti uz promotivnu cijenu od 10 EUR-a. Vrlo ugodno druženje uz gostoljubive domaćine za sve generacije na sjeveroistoku Hrvatske, a srdačne zahvale autoru i obitelji na pozivu i prijamu!

Draženovu recenziju knjige objavljene u autorovoj i nakladi Udruge hrvatskih aforista i humorista možete pročitati na stranici portala za književnost i kulturu "Metafora.hr" ovdje: https://www.metafora.hr/recenzija-knjige-aforizama-epigrama-i-satiricnih-pjesama-slavka-kendelica-duhovna-litijaza/ 

Njemačka je književnost dala nekoliko klasika svjetskog aforizma, od utemeljitelja nacionalne aforistike Georga Christopha Lichtenberga (1742. - 1799.), preko filozofa Arthura Shopenhauera (1788. - 1860.) i Friedricha Nietzcshea (1844. - 1900.) do suvremenika. I u Austriji su brojni značajni pisci pisali aforizme na njemačkom jeziku, a njihove su knjige objavljene i u nas. To su dva vršnjaka - Karl Kraus (1874. - 1936.) s knjigama "Izreke i protuslovlja" (objavljena 2001.) i "Pro domo et mundo" (2006.) u prijevodu Seada Muhamedagića, te Hugo von Hofmannsthal (1874. - 1929) sa zbirkom "Knjiga prijateljâ" (2021.) u prijevodu Ines Meštrović, zatim Franz Kafka (1883. - 1924.) s knjigom "Crne misli" (2009.) u prijevodu Zlatka Crnkovića, a tu je i nobelovac Elias Canetti (1905. - 1994.) sa zbirkom "Srce koje kuća na daljinu" (1982.) u prijevodu Andrije Grosbergera. 

Od suvremenih njemačkih aforista prvi je hrvatskom čitateljstvu predstavljen slavist Wolfgang Eschker (1941.) čiju knjigu "Otrov i protuotrov" (1985.) prevodi Savica Toma.

Nedavno je u izdanju DHK HB u Mostaru objavljena i knjiga također njegova vršnjaka Wilfrieda Schindlera (1941.), koji je objavio osam zbirki aforizama, a proslavio se knjigama o epigramima rimskog pisca Marcijala. U knjizi "U vrtu riječi" (2026.) u prijevodu Mare Cice Šakotić, u devet ciklusa je tiskano oko 550 aforizama, a u završnom je poglavlju 56 misli o aforizmu, toj najkraćoj i najtežoj satiričnoj književnoj vrsti. Evo tri njegova aforizma o ženama:

„Nakon što sam se oženio ženom svojih snova, ona me proganja čak i u snovima.“

***

„Kad me žena uvrijedi, ne razgovara sa mnom dok joj se ne ispričam.“

***

„U braku se naučiš biti nesretan na zabavni način.“

I hrvatski aforisti su prevođeni na njemački jezik, knjiga "Pogledi na život i svijet" Ante Dukića (1867. - 1952.) tiskana je u Zagrebu 1942. godine. Na portalu Njemačkog aforističkog arhiva (dapha.de) nedavno je Jürgen Wilbert, predsjednik društva iz Hattingena, preveo izbor aforizama Mladena Vukovića i Dražena Jergovića. Most između hrvatske i njemačke aforistike valjalo bi nastaviti graditi na radost čitatelja.

Mladen Vuković

U dvorani "Ivan Pavao II." salezijanske Župe Pomoćnice kršćana na Kmanu u Splitu predstavljena je peta knjiga, druga aforizama, umirovljenoga splitskog kriminalista Ivana Bašića, koji je u zbirci "Amforizmi" sabrao petstotinjak duhovitih aforizama. Uz karikature Mojmira Mihatova, knjigu su objavili Udruga hrvatskih aforista i humorista te Ogranak Matice hrvatske u Podstrani. U ime nakladnika zbirku su predstavili Mladen Vuković i Mario Tomasović, a izabrane aforizme i mudroslovice čitao je dramski prvak HNK Split Trpimir Jurkić. U glazbenom dijelu pjevala je mješovita klapa Elektrodalmacija uz glasovirsku pratnju Marija Markovića, a program je vodila Melita Jugov. Autor je na kraju svima zahvalio te pozvao na prigodni domjenak. Objavljujemo pogovor knjizi iz pera Mladena Vukovića.

FORE IZ AMFORE

U proteklih pet godina, od kada se Ivan Bašić javio svojim aforističkim prvijencem (S)lijepa naša, mnogo se toga promijenilo u svijetu. Počeli su novi ratovi, a stari nisu dovršeni, preboljeli smo zbiljske i lažne pandemije, neki su diktatori svrgnuti, a neki reizabrani, procvjetala je AI a svijet sve luđi i luđi, dobili smo i novog Svetog Oca, kuna je iz naših novčanika opet protjerana u šumu... A da ne rečete da ja, poput mnogih, mijenjam svoje mišljenje kao čarape, ostao sam isti i prizivam na moj osvrt u spomenutoj zbirci (S)lijepa naša, iz kojega ću ponoviti pokoju misao jer autor i u ovoj knjizi kratkih, krotkih, ne krutih kritičkih duhovnica ostaje u istoj brazdi, orući retke iz kojih će niknuti lijepi dojmovi i okrepljujuće misli nakon pomnog čitanja. 

U isto doba kad je Hipokrat s otoka Kosa pisao prve ljekovite aforizme, brodovi su u amforama prevozili tekućine, hranu, žitarice i druge rasute terete pa su nam tako iz Grčke doplovili i aforizmi i amfore, a Ivan Bašić nakon dvadeset pet stoljeća prvi u knjiškoj amfori daruje čitateljima a(m)forizme koje je čuvao duboko u svom srcu i duši, i koji su dozrijevali u njegovu iskustvenom inkubatoru. I kao što su negda u glinenim amforama čuvani vino, ulje, med i drugo tekuće blago, tako se sada iz Bašićeve papirnate amfore, s oštrim vrhom, izlijevaju pitki aforizmi, osoljeni mudroslovnim zrnjem soli, kao da su vjekovima probdjeli u nekom potonulom brodu.

I ovo je svoje aforističko štivo Bašić prožeo vjerničkom iglom, naslanjajući se na biblijsku baštinu, nastavljajući plesti davno započetu kolajnu kršćanskoga mudroslovlja koju su započeli hrvatski svećenici i aforisti: Marin Držić (16. st.), Petar Bakula (19. st.) te suvremenici Augustin Korpar, Stanko Radić, Vendelin Karačić, Josip Janković, Šimun Šito Ćorić, Miro Bustruc, Milan Jašić i mlađi.

Ivan piše o našem aktualnom trenutku, ugniježđenom između jučer i sutra, svjedočeći pustolovine otvorena uma, bijući bitku s bitkom, domaknuvši se sasvim blizu ili dotaknuvši trajne istine, skovavši svoje mudroslovne i duhovite inačice o rađanju i životu, radu i ljenčarenju, ljubavi i mržnji, dobru i zlu, laži i nametnutim istinama.

Ponovimo lekciju! Ako Japanci smatraju da je vrijeme provedeno smijući se vrijeme provedeno s bogovima, onda ćemo, čitajući ovu Ivanovu knjigu, također biti bliži svetcima, poglavito uz opomenu: Ako nas smijeh uzdiže iznad životinja, ozbiljan je čovjek opasniji od najopakije zvijeri. I zasigurno za vrijeme čitanja ne ćemo izgubiti vrijeme. Stoga budimo ljudi i razvedrimo se, jer su davno rekli: Tko se smije, dulje živi.

Mladen Vuković