TREĆENAGRAĐENA PRIČA NA KONKURSU FESTIVALA SATIRIČNE PRIČE 2024, U ORGANIZACIJI BEOGRADSKOG AFORISTIČARSKOG KRUGA

Priznanje autorici

PISMO ZA CAMUSA

Dragi Alberte,

            teško bih preživio a da ti između ostaloga ne pišem i o muškarcu koji je postao psom svoje žene. Svjestan sam, tvoje vrijeme nosilo je svoje i vrijednosti i stupidnosti, o kojima si ti pisao, možda ti je teško povjerovati u moje riječi. Zbog sloboda koje danas imamo, češće radimo budale od sebe.

            Riječ je dakle o nesigurnom muškarcu koji živi u sjeni svoje ambiciozne, energične i egoistične žene. Odlično dresiran, prati i čuva samo nju. Tokom dugog zajedničkog života ona je vrlo oprezno gradila svoje plavokrvno carstvo. On, običan mješanac, zarežao bi tu i tamo na nedužnu spodobu usputno, tek da se uvjeri da je ipak pas. Moj Camus, nemaš ništa osim mojih riječi, no, možeš i sam zaključiti da je takvo što moguće.

            Gospođa Cvijeta ostvarila je svoje snove, visoko penjući se društvenim ljestvama grada. Čovjek-pas strpljivo je slušao hvalisanja svoje vlasnice. Znao je da su njena postignuća tek sramotna prosječnost no, svejedno je poslušno puzao iza nje dok je besramno prostituirala svoje ime. A ona ga nije ni opažala. Osim kada bi pravio nered u stanu premještajući jastuke na trosjedu. Instinkt mu je govorio da si ona ne dopušta biti sretna. Nedostaje joj dobrohotnost pseće naravi. Ti vrlo dobro znaš, dragi moj Camus, psi su jednostavna i nezahtjevna bića. Stoga što je pseći život kratak, oni znaju što je važno: Život je lijepa šetnja, siguran krov nad glavom, nekoliko dragih prijatelja za igru i dovoljno hrane. To je sreća.

            Ostario i sijed shvatio je, on nema što vidjeti iza sebe. Tamo je tek njegov rep, kojim već odavno nije mahao. Iza nje i od nje, nije mogao vidjeti svoju sutrašnjicu. Susjedi su se samilosno smješkali, promatrajući ga.

            Kada je čovjek-pas odlučio poraditi na tome da i sam postane gospodar, upitao se, tko bi mogao biti njegov pas? Bilo je sigurno, došao je trenutak da krene u pohode na uspjeh i zapamćenost među ljudima. Ili, bar psima. Imaju li psi kolektivno sjećanje? Pokušavao je preokrenuti igru i zaposliti C. kao svoju kuju, koja će podržavati i stvarati njegovu karijeru. Ništa mu nije uspijevalo. 

            Dugotrajna borba izmorila je ostarjeli par. Bio si u pravu dragi Alberte, počeli su nalikovati jedno na drugo. Sahranivši ga, ona posta svemiru posve nevažna sitnica. Nedostajao joj je on, njemu je bila sve. Uzalud svi njeni uspjesi, više nikome nije bila toliko važna kao što je bila važna njemu. Bila je njegov univerzum. Još samo ponekad, obgrlio bi je osjećaj da je postigla mnogo u svom životu, ponosivše se sa sobom no, nikoga nije bilo briga.           

            Neko vrijeme ljudi su pamtili starca koji je čitav život klimao za ambicioznom gospođom C. Potom, kako su i oni selili na drugi svijet, više se nitko nije sjećao čovjeka-psa, a ni njegove gospodarice. Tu i tamo, u analima velikog grada, netko bi spomenuo njeno ime. A on, kao da ga nije bilo. I tako, dragi moj Alberte, čim opazim takav jadan par, pitam se, nalikuju li doista jedno drugom, ili mi se to samo čini zbog tvojih rečenica.

            Inače, dobri moj Camus, zabavilo bi te ovo šašavo vrijeme prve četvrti 22. vijeka. U pustinji padaju nezapamćene kiše, ratuje se i puškara stalno, budale vladaju svijetom, imamo nevjerojatne snimke svemira i otkrivamo bezbrojne njegove tajne, otapaju se ogromni ledenjaci i diže se razina oceana, izumiru mnoge životinjske i biljne vrste. Da ne mora misliti, čovjek je kreirao umjetnu inteligenciju. Jedino što homosapiens još može, smijati se od srca svim svojim glupostima. Još ima srce…                                                                                                         

                                                                                                            Kolega po peru, Adam R.

Đurđa Vukelić Rožić
(1956),
Ivanić-Grad, Hrvatska

U Crnogorskom domu u Zagrebu 17.5.2024. promovirana je zajednička knjiga aforizama Marinka Mijovića i Ive Mije Andrića pod naslovom "Poslije krize 1933. – Rezolutno doba 1948." Promociji su nazočili članovi Udruge hrvatskih aforista i humorista i Društva Montenegro.

Na početku promocije sudionike je pozdravio Bojan Radulović, predsjednik Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore. On je istaknuo važnost povezivanja književnih stvaratelja dvije susjedne prijateljske zemlje i razmjene kulturnih dobara u svim sferama stvaralaštva. U proteklom periodu Društvo Montenegro bilo je otvoreno za sve oblike suradnje između crnogorskih i hrvatskih umjetnika i svih ljudi dobre volje i uzajamnog razumijevanja.

Moderator promocije, Miroslav Vukmanić, upoznao je nazočne s dosadašnjim aktivnostima Udruge hrvatskih aforista i humorista, stavljajući posebno naglasak na nakladničku djelatnost. U prošloj godini, uz redovni zbornik aforizama članica i članova udruge "Spletke u pleteru", objavljeno je više desetaka pojedinačnih autorskih knjiga. Jedna od njih je i dvoknjižje dvojice iznimno produktivnih članova udruge - Marinka Mijovića i Ive Mije Andrića, naslovljeno godinama njihovog rođenja i važnim povijesnim događajima koji su se odigrali u prvoj polovici dvadesetog stoljeća.

O autorima i njihovom plodnom stvaralaštvu šire je govorio Zlatko Tomić, tajnik Udruge hrvatskih aforista i humorista. On je posjetitelje podsjetio da su Andrić i Mijović objavili više od sedamdeset knjiga, od čega se polovica odnosi na zbirke humora i aforizama. U toj sferi stvaralaštva obojica spadaju u red najplodnijih pisaca na našim prostorima. Za svoj rad ostvarili su brojna domaća i međunarodna priznanja i nagrade. Tomić je ovu prigodu iskoristio i za uručenje priznanja članovima udruge: Zlatku Garvanoviću, Draženu Jergoviću, Darku Žigroviću i Ivi Miji Andriću za dosadašnji rad na afirmiranju humora, satire i aforistike kod nas i u svijetu.

Autori dvoknjižja Andrić i Mijović, uz prigodno obraćanje, pročitali su po tridesetak aforizama. Njima su se čitanjem svojih aforizama pridružili i drugi nazočni članovi udruge. Tako su učesnici promocije mogli čuti i najnovije aforističke i misaone uratke Danice Majnarić, Martina Jakšića, Ivana Bradvice, Darka Žigrovića, Dijane Perišić Vukobratović, te davno preminulog Duje Bašića, čije je misli čitao njegov sin Milan.

Promocija je završena najavom predstavljanja aforističkog i književnog stvaralaštva Tomislava Supeka i Slobodana Vuličevića u rujnu ove godine.

(Ivo Mijo Andrić)

U Bijeljini (BiH) je 5. travnja 2024. godine održan tradicionalni 21. Međunarodni festival humora i satire na kome je sudjelovalo 15 aforista i humorista iz BiH, Hrvatske i Srbije.

Na festivalu je uz čitanje radova svih sudionika promoviran zbornik "Život piše aforizme" u kome su objavljeni radovi prošlogodišnjih sudionika festivala. Priređivač zbornika je Grujo Lero, osnivač i organizator festivala humora i satire u Bijeljini.

U radnom dijelu festivala član upravnog odbora Udruge hrvatskih aforista i humorista, Ivo Mijo Andrić, uručio je Gruji Leri i Jovi Nikoliću Zahvalnicu naše udruge za doprinos afirmaciji aforizma u svijetu.

Detaljnije ovdje: https://naprvomstemjestu.com/2024/04/06/odrzan-21-medunarodni-festival-humora-i-satire-bijeljina-2024/