U izdanju zagrebačkog HKD Napredak, gospićki glazbenik i književnik Danko Ivšinović (rođen 1957. u Mrkonjić Gradu) objavio je šestu knjigu opet preplavljenu humorističkim ozračjem. I u prethodnim zbirkama aforizama bilo je epigrama, ali u ovoj novoj naslovljenoj Poezija u C-duru autor se predstavlja lirskim pjesmama duljim od prepoznatljivih mu epigramskim četverostisima. Među sedamdesetak objavljenih pjesama najstarija je nastala 1983., a većina u proteklih nekoliko godina. Nekoliko je pjesama s ratnom i izbjegličkom temom u logičnom ogorčenom tonu pa bi mogle biti u tugaljivom ciklusu u C-molu. Autor nije oprostio srbočetnicima koji su ga protjerali s rodnog ognjišta pa im u stihovima odgovara: (...) I na kraju moram reći / pa kom' paše, kom' ne paše. / Zbog tebe i zbog Lijepe naše / iz korijena me iščupaše / a u duši napraviše krater / pas im ... milu mater. (Herceg Bosno)

U ostalim pjesmama autor u pretežitom durskom, vedrom ozračju pjeva o djeci, obitelji, prosvjeti, ljubavi (više ih je nagrađeno), proljeću, hrvatskoj povijesti, zbilji, opisujući na osebujan i duhovit način autobiografske zgodne nezgode i nezgodne zgode, gotovo uvijek s humorističkom i satiričnom poentom. Kao glazbenik, nije mogao ne parodirati nekoliko Oliverovih hitova, a pjevajući o ženama i ljubavi, zna dokoraknuti i do granica lascivnosti i sladostrašća. Po mnogočemu ovo je doista rijetka i iznimna knjiga u suvremenoj hrvatskoj poeziji. U sudaru svetoga i profanoga, gotovo sve pjesme kroče po humornoj granici, a (dobrog) humora je tako malo u našim životima pa tako i u književnosti. Ovo je zbirka koja ima najviše, čak 46, fusnota u kojima autor objašnjava pojmove koje opjevava, pa knjiga može biti i svojevrsni mali udžbenik povijesti. I na koncu, ovo je pjesnički prvijenac s najviše pogovora u našoj književnosti, šestero njih potpisuje svoj pohvalni sud o njoj: Ante Lib Matić, Ivo Mijo Andrić, Đuro Vidmarović, Nikola Šimić Tonin, Jasminka Bralo-Mudrovčić i Valter Krajcar.

Prvo pa muško – zapisao je akademik Ante Matić Lib, koji ističe da pjesnika Danka Ivšinovića nije zanimalo ono što je prošlo u prošlost i kolektivnu memoriju, već ono što je sadašnje u prošlosti i prošlo u sadašnjosti, kao i ono što nije prošlo iz zaborava u javu, kao i ono što je od prošlosti minulo u sadašnjost i ostalo zauvijek zarobljeno i izgubljeno u budućnosti, kolektivnoj memoriji i nedokučivoj, tajnovitoj fantaziji. Nije sve što se dogodilo prošlo u prošlost i izgubilo se na putu kroz sadašnjost u budućnost. (...) Ima dirljivih mjesta u Ivšinovićevoj kronici hrvatske slave i jada, ljudske bijede i političkog beščašća, pa čovjeku zastaje dah čitajući vrsnog pjesnika iz Mrkonjić Grada, pak se zapita, videći zrele plodove pjesnikove duše, što je čekao do sada? Ovo su dozreli, krasni i kasni plodovi Ivšinovićeva duha i bogatog životnog iskustva. Nema kod Ivšinovića ništa iznenada, sve je odmjereno, dovedeno do savršenstva i sklada riječi, u stihu i riječi, duboko sadržajno, upitno do neodgovora, jasno do nejasnoće.

EVA

Od kada

je Eva

od Adama

primila jabuku

na dar,

promijenila se

i ona stvar.

Eva je navukla gaće

i otada ona

odlučuje kad će.

ISKRENO

Volio sam u životu

samo jednom

jednu,

ali ruku

na srce,

najviše

sam volio

jednu

po jednu.

            DANKO IVŠINOVIĆ