Osma zbirka aforizama "Kruva i brujeta" Tomislava Mihanovića predstavljena je u Žrnovnici uz, kako i priliči knjigama vedrine, prigodnim zabavnim programom u kojemu su zapjevali Pero Panjković i Duško Mucalo.
Ovom knjigom, u Tomislavljevoj godini, Tomislav puni aforističku punoljetnost jer je u proteklih 18 godina objavio osam i pol knjiga – naime, prošla knjiga mu je imala dvije polovice s dva naslova, po meni knjiga i pol, pa je ukupno potpisao osam i pol knjiga – kazao je u ime nakladnika u svom uvodnom slovu Mladen Vuković, predsjednik Udruge hrvatskih aforista i humorista.
Pričajući gurmanske anegdote i neumitnom pristizanju starosti knjigu šaljivih i dubokoumnih domislica pozdravio je Vedran Matošić, koji je ispisao pogovor baš kao i Nađan Dumanić, koji je na predstavljanju čitao Mihanovićeve lirske i satirične haiku sličice o splitskim kvartovima pisane na čakavici. Zanimljivo je da je u knjizi objavljeno čak pet recepata za morske i "vlaške" brujete koji su mahom u stihu napisali svi recenzenti te Stipe Cokarić i Ivica Bočina.
Knjiga je popraćena kolor karikaturama Marka Ivića i slikara Zvonimira Mihanovića, koji redovito ilustrira zbirke svog prezimenjaka, kazavši da ga nadahnjuju Tomislavovi aforizmi kao formule za lakše i smislenije korake kroz ovaj svakidašnji krkljanac života.
"Bilo mi je na vr` jezika i nisan proguca nego napisa" – i dobro je da Tomo i dalje ništa ne proguca nego nastavi pisati aforizme koji nas vraćaju na tvorničke postavke – citirao je uvodni knjiški aforizam voditelj program Duško Ćurlić, HRT-ovac, koji je također sudjelovao u gotovo svim predstavljanjima Tominih knjiga.
Autor je na kraju zahvalio svojoj obitelji, lektorica Suzani Jerković, lvanu Saboliću koji ga je portretirao za naslovnicu knjige, svim ostalim suradnicima i sponzorima koji su potpomogli objavljivanje i predstavljanje njegove nove zbirke duhovitih i iskustvenih aforizama.
Treba li pisati što je slijedilo u slijedećem neslužbenom "off" programu u žrnovničkom restoranu Rus.
 |
 |
 |
U čileanskom internetskom biltenu i prvom svjetskom portalu specijaliziranom za vijesti iz humora objavljena je kolumna posvećena humoru u Hrvatskoj (na španjolskom i engleskom jeziku). Radi se o serijalu izvrsnih članaka o smijehu i humoru našem svagdašnjem koje je prije nepune dvije godine pripremio naš iskusni kolega novinar i humorist Dragutin Lončar, dugogodišnji glavni urednik hrvatskog časopisa za humor, satiru i aforistiku Potepuh i u nastavcima ih objavljivao na portalu Dobarzivot.net, a sada ih prenosi ovaj respektabilni bilten HumorSapiens.com.
Velike zahvale za ovo značajno uvrštenje idu dragom kolegi kroničaru humora i publicistu Joseu "Pepeu" Pelayo Perezu, našem povremenom suradniku u e-magazinu Uh!Aha.
Hvale vrijedan projekt koji bi trebao probuditi vedar duh u Hrvata i šire. Smijmo se i naučimo osnove humora iz prve ruke! U tekstovima ima i viceva i šala, ali i ozbiljnih misli o humoru na Dragecov način. Liječite se smijehom i osmijesima.
Osim navedenoga, Dragutin Lončar dvije je godine pripremao opsežnu knjigu humora pod nazivom Humor u Hrvatskoj koja ima čak 352 stranice, povećeg je formata, s oko 450 karikatura, tisuću viceva i više tisuća aforizama, pošalica i drugih humorističnih formi. Ova značajna publikacija o povijesnom razvoju humora kod nas uskoro izlazi iz tiska i bit će dostupna uz predbilježbu autoru po cijeni od 30 EUR-a. Bravo!
Uplate možete izvršiti na osobni autorov račun: IBAN HR6723600003251716196, a svrha uplate je "knjiga humora".
U izdanju Udruge hrvatskih aforista i humorista objavljena je šesta knjiga pjesnika Zorana Bašića, koji se čitateljima obraća s gotovo tristo kratkih epigrama i humorističko-satiričnih pjesama u zbirci Sve za ništa. Neki od tih četverostiha prethodno su objavljeni u e-magazinu Uh!Aha i drugim književnim portalima. Urednik knjige Mladen Vuković ispisao je ovaj pogovor zbirci:
"Dva kultna pjesnika Branka prerano su preminula u Zagrebu, obojica prerano, u 27. godini života, Šimić i Miljković. Potonji poznat po stihu Poeziju će svi pisati. I doista, danas svi pišu na računalu ili ekranu pametnog mobitela, makar i glupe stihove, možda se zato obistinilo i drugo Miljkovićevo nezapisano proročanstvo – poeziju nitko neće čitati! Poglavito kad shvaćamo da i Umjetna inteligencija zna vješto složiti stihove, ali ipak manjka im ono nešto neiskazivo, gonetljivo i ganutljivo, kao što može iskapiti iz tugaljiva srca i ranjene duše. Mislim da umjetna pamet neće znati pisati ni dobar humor, jer za škakljanje trbušnih mišića, savijanje usana u osmijeh i vrhunce grohotna hihota treba nas iznenaditi hitar i komičan obrat od očekivanoga. Jer istinski smijeh je uvijek svjež, originalan i neponovljiv, a Umjetna inteligencija svoje gradivo plete iz uskladištenoga i poznatoga tkiva, i ne poznaje karaktere i baždarene duhovne plime i oseke subesjednika ili slušatelja humornih zgoda, viceva i anegdota.
Hotjeh zapravo primijetiti da se antimiljkovićevski danas sve manje pišu epigrami, čije su kanonske standarde prije pola tisućljeća začinjali hrvatski latinisti, a prije stoljeća harno ispisivali Vitez, Krklec, Parun, Hadžić ili Kanižaj, jer su preminuli svi humorističko-satirični listovi a u dnevnim novinama nema stalne humorističko-satirične rubrike. Stoga i ne čudi da se u Hrvatskoj godišnje pojavi jedva jedvice jedna, često i nijedna zbirka epigrama pa radosti da nam je u rukama ova zbirka takvih britkih i šaljivih osrokovljenih minijatura, često i četverostihnih aforizama. U svojoj petoj poetskoj knjizi Zoran Bašić odlučio je „ne pisati više ljubavne pjesme“, već poput dragovoljnog darovatelja krvi doliti malo autobiografske literarne infuzije toj najkraćoj i najtežoj književno-satitičnoj vrsti. Najtežoj, jer kao i aforizam, mora briljantno izreći zapamtljivu i novootkrivenu a zapravo staru istinu u rečenicu-dvije; težoj i od aforizma, jer tu duhovitost i paradoksalnost još mora ispjevati u ritmičnom i rimovanom stihu.
A tu je Bašić znani majstor, koji se koristi u pravilu parnom (aabb) i ukrštenom (abab) rimom, ali ne trči pod svaku cijenu za njom jer ga „iritira“, no nisu rijetki ni katreni sa četverostrukim asonantnim srokom i s dvosložnom ženskom i trosložnom daktilskom rimom.
Dočekavši mirovinu, Bašić je nagomilao životnog iskustva, s pokojom psovkom u Platonovoj spilji rasli su stalaktiti očekivanja i stalagmiti razočaranja pa čitatelju kroz 280 šesnih pjesmičica nudi gorke i gorde pouke, koje se utopljene u šalicu šale lakše piju i gutaju. Odapinje svoje ubode na sve strane, ciljajući samokritično i u svoje mane, želeći utvrditi na obzorju što više etičkih vertikala koje se uzdižu nad ništavilom. Je li u njima dao sva svoja nadahnuća za životni minimum svatko će odgovoriti sam za sebe, prepoznavajući se u istim ili sličnim životnim burama i olujama, a za utjehu pred glupostima i porazima, u epigramskoj ritmičnosti sve „baciti u valcer“. Ipak za sve nećemo dobiti ništa, ostat će nešto i za drugo čitanje (može i onih dvosmislenih) epigrama, koji su također lijek, slovčane injekcije s miligramskim serumom i umom. Ufam se da će malo načitanijima donijeti maločak sreće, a čemu je ona uzrok proštijte u prvom epigramu na stranici 24.
Kolega kolegi pogovor mora zaključiti epigramskim stilom, stihom u deseteračkoj posveti:
Četverostihove sklada Zoran
za „manje je više“ vazda oran,
snujući da bude besprijekoran,
zahvaljuje mu katren pokoran."
Zoran Bašić rođen je 7. listopada 1957. u Imotskom, a danas živi i stvara u Podstrani. Brojne su mu pjesme uglazbljene i postale zabavnoglazbeni hitovi proteklih desetljeća. I sam sklada pjesme. Objavio je knjige: Ljudi ljudima (humor i satira, 2004.), Moj djed hrast (pjesme za djecu, 2004.), Život s oblakom (poezija, 2005.) i Razumijem destruktivce (humor i satira, 2017.). Aforizmima je nedavno uvršten i u međunarodne zbornike Vedre misli vode do slobode, Uzvodno niz Savu, Vinafora... Sprema vlastiti CD nosač zvuka, novu zbirku aforizama... i ufa se onu "Blaženi sponzori!"
U 78. broju međunarodnog časopisa za karikaturu i humor "Fenamizah" iz Turske objavljeni su aforizmi Dražena Jergovića, između 137 autora (uglavnom karikaturista i tek pokojeg humorista) iz 40 država svijeta.
Stalni suradnici ovog izvrsnog mjesečnika su naši kolege karikaturisti Damir Novak i Zdenko Puhin te strip-crtač Julije Jelaska.
Časopisu je punih trinaest godina od početka objavljivanja, a glavni urednik je svjetski poznati karikaturist Aziz Yavuzdogan.
Novi broj prelistajte ovdje: https://online.fliphtml5.com/hoyxb/qjbt/#p=1
 |
 |
VEDRE MISLI VODE DO SLOBODE
U izdanju portala digitalne-knjige.com, Udruge hrvatskih aforista i humorista (UHAH) i vlastitoj nakladi autora objavljen je još jedan zbornik aforizama dviju europskih književnosti. Nakon zajedničkih zbornika hrvatskih i crnogorskih (Granice nesanice), te bosansko-hercegovačkih (Riječi na djelu) i slovenskih aforista (Uzvodno niz Savu), književnik Ivo Mijo Andrić priredio je malu antologiju veselog mudroslovlja VEDRE MISLI VODE DO SLOBODE - Zbornik hrvatskih i ukrajinskih aforista. Time su kroz tu najkraću književnu vrstu ujedinjeni aforisti iz dviju država sličnih sudbina.
Tužan zbog ratova u Ukrajini i Palestini, priređivač Ivo Mijo Andrić (Čanići kod Tuzle, 1948.) napominje da se prihvatio biranja aforizama iz Ukrajine i Hrvatske s namjerom da podsjeti sve nas kako, pored ružnog i tužnog dijela svijeta postoji i onaj drugi, većinski, koji ima dušu i kome, unatoč svemu, ne silazi osmijeh s lica. Ponekad teško primjetan i sjetan, a češće vedar i optimističan, kako i priliči vrsti koja se zove ljudskom.
U knjizi je objavljen i pogovor prije dvije godine preminulog publicista Mihala Ramača, koji ukazuje da du humor i satira u temeljima nove ukrajinske književnosti, od parodijske poeme Enejida Ivama Kotljarevskog (1798.), preko groteski Mikala (Nikolaja) Čehova i satira Tarasa Ševčenka do suvremenika, koji su osobit doprinos procvatu ukrajinske aforistike dali nakon.osamostaljenja Ukrajine 1991. Do tada je u Sovjetskom savezu važio popularni aforizam: „Što je sloboda govora? To je svijest o potrebi da se šuti.“ Između ostaloga, Ramač ističe: „Postkomunistički svijet je zanimljiv i inspirativan. Za satiričare, još više za psihijatre. I za sociologe, bez šale. Tko umije čitati kako je napisano i da odgonetne što stoji između redova, dobiva jasnu sliku jednog društva u previranju i lutanju. Bujanje bezakonja, uzdizanje ništarija, ponižavanje zdravog razuma, podanički mentalitet – ima li djelotvornijeg nadahnuća za one koji ne pristaju šutjeti? Aforističari imaju pune ruke posla, ukoliko iste nisu u okovima. Pjesnici i prozaisti se mogu baškariti na desecima i stotinama stranica. Aforističar mora pogoditi metu jednim metkom. Ako je ćorak, piši propalo. Aforizam je kao bumerang. Ukoliko ne pogodi, vraća se onom tko ga je bacio.“
U proteklih deset godina objavljeno je pet antologija i zbornika ukrajinskog aforizma, iz kojih je srpski aforist i antologičar Aleksandar Čotrić priredio antologiju Smeh naroda (Beograd, 2021.), kojom se u sastavljanju poslužio i Andrić, pa u svom pogovoru Čotrić primjećuje da ukrajinski aforisti većim dijelom ispisuju filozofske, poetske, pedagoške, religijske i moralističke rečenice koje se temelje na mudrosti, a ne na humoru: aforizam je koncentracija tradicije, suština nacionalne egzistencije i oblik racionalnog i umjetničkog shvaćanja glavnih tendencija vremena:
Abecednim redom u zborniku je sa po tridesetak aforizama predstavljeno 117 autora, 59 hrvatskih i 58 ukrajinskih. Knjiga je popraćena karikaturama koje su nacrtali Nađan Dumanić, Emil Strniša, Oleg Gutsol i Konstantin Kazančev, a može se slobodno preuzeti u četiri formata na portalu digitalne-knjige.com koji uspješno vodi Nenad Grbac.
 |
"Nažalost, budućnost se približava sporije nego što prošlost odlazi." (Danilo Rudi)
"Volite Ukrajinu u sebi, a ne sebe u Ukrajini." (Volodimir Černjak)
"Ako ti prijatelji ne zavide, znači da ti nisu pravi prijatelji." (Volodimir Goloborotko)
"Korupciju smo pobijedili. Sad nam nitko neće smetati da uzimamo mito." (Igor Sičovik)
"Današnja Ukrajina: krik duše i šutnja razuma." (Volodimir Javorivski)
|
