U Splitu je 3. ožujka u 87. godini umro Josip Grgić, inženjer strojarstva te plodni publicist, vranjički kroničar, zagonetač i nagrađivani satiričar. Posljednji ispraćaj Josipa Grgića bit će 5. ožujka na splitskom groblju Lovrinac.
Josip Grgić rođen je u Vranjicu 16. kolovoza 1939. godine. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, osmogodišnju u Solinu, srednju Tehničku u Splitu, a Višu školu na Strojarskom fakultetu u Zagrebu. Dugo se bavio enigmatikom, a svoje radove objavljivao je u dnevnim tiskovinama, uglavnom u „Slobodnoj Dalmaciji“. Bio je dugogodišnji suradnik u humorističnoj emisiji Radio Splita „Kad se smijah, tad i bijah“. Na međunarodnom festivalu humora „Dani smiha“ 2004. godine u Blatu na Korčuli dobitnik je prve nagrade za aforizam „Zlatna puntina“. U izboru UHAH-a osvojio je nagradu za najbolju aforističku i humorističku knjigu 2023. godine za knjigu Sve je to život.
Objavio je ukupno 19 knjiga, a literarnim vodama zaplovio je poezijom pa je objavio zbirke poezije Nemir mira (2002.), Kameni grad (2009.), Korijeni (1998.; drugo dopunjeno izdanje 2008.) sa sinom Antom, a zbirku Pokušaji (1992.) sa skupinom autora. Napisao je čak 13 knjiga aforizama i epigrama: Aforizmi (1999.), Moja glava – moja briga (2000.), Aforistika i epigramijada (2003.), Smijehom do mudrosti (2004.), Mudrost novog vremena (2005.), Mudrost na kvadrat (2007.), Od danas do sutra (2009.), Zadnji zalogaj (2011.), Od početka do počinka (2017.), Kap mudrosti - vrelo smijeha (2018.), Sidro razuma i smijeha (2020.), Sve je to život (2023.) i Zrno mudrosti (2025.). Kao vranjički kroničar objavio je humoreske i zgode iz rodnog mjesta u knjizi Vranjic u anegdotama (2001.) te monografije Nogometni klub Omladinac 1914.-2004. (2004.) i Vranjic 20. stoljeća (2008.).
Jedan je od najplodnijih hrvatskih aforista, napisao je više od 10 tisuća mudroslovnih misli i aforizama, skupljenih po brojnim temama, a brojne od njih uvrštene su u desetak zbornika i antologija humora Udruge hrvatskih aforista i humorista, čiji je bio član.
Lani je izdao svoju zadnju, trinaestu knjigu, ali nije izdao sebe i svoja načela pisanja istine i tradicijskih vjekovima potvrđenih moralnih i društvenih vrijednosti, ma koliko neke od njih danas nisu u pomodarstvenim trendovima. Josipove zbirke osmislica čekaju nove čitatelje koje bi mogle usrećiti i vratiti ljudskim iskonima mnogim po(r)ukama ugrađenim u pročitane retke. Naravno, i u ono što piše između njih!
Mladen Vuković
